Blog

Kako se prestati spoticati u riječima pred kamerom i gubiti mjesto

Većina spoticanja pred kamerom počinje u tekstu: rečenice pisane za tiho čitanje, sklopovi glasova koje vaša usta nikad nisu morala brzo izgovarati, imena koja ste samo vidjeli napisana i redak koji izgubite čim ga oči napuste. Prepišite sve što vas spotiče, vježbajte naglas prije snimanja i snimajte u kratkim dijelovima, pa greška košta jednu rečenicu, a ostatak kadra preživi. Spoticanje pri čitanju sasvim je uobičajeno. Mucanje je nešto drugo, a za njega treba otići logopedu.

Isprobajte teleprompter u pregledniku

Online teleprompter radi u vašem pregledniku.

Kad je to više od spoticanja

Svatko tko čita naglas povremeno se spotakne: riječ ispadne u krivom obliku, slog se udvostruči, oči izgube redak. Takve greške dolaze iz teksta i iz situacije snimanja, a o njima govori ovaj članak.

Mucanje je drukčije. NHS ga opisuje kao ponavljanje glasova ili slogova, produljivanje glasova ili riječ koja zapne i uopće ne izađe, a kaže i da može dolaziti i prolaziti. Ako vam svakodnevni govor tako ide, i bez ikakvog scenarija, savjeti u nastavku nisu pisani za to. Treba otići logopedu, a NHS predlaže da odrasla osoba kojoj mucanje utječe na posao ili društveni život zatraži uputnicu od liječnika opće prakse.

Devet razloga zašto vas scenarij spotiče

Četiri od njih leže u scenariju i rješavaju se za pisaćim stolom. Ostalih pet odnosi se na način na koji čitate i snimate, a rješava se na probi i pri postavljanju snimanja.

Tekst je pisan za oko

Pisane rečenice grade se da ih se preleti pogledom: zavisna rečenica naprijed, glagol pri kraju, niz imenica poput „provedba novog postupka uvođenja“. Tiho čitanje to podnosi. Pri čitanju naglas vaša usta moraju izgovoriti svaku riječ redom, brzo, s dahom negdje između, i tu se zapne.

Popravite to u tekstu. Izgovorite svaku rečenicu onako kako biste je objasnili prijatelju, pa zapišite što ste rekli. Birajte svakodnevne riječi, glagol stavite rano i glagolske imenice vratite u glagole: „proveli smo“ umjesto „provedba“. Kako napisati scenarij koji se može čitati naglas opširnije prolazi kroz to.

Rečenice koje predugo traju

Duga rečenica tjera vas da njezin početak držite u glavi dok čitate kraj i da negdje usred nje nađete zraka. Kad dah nestane prije točke, zadnje se riječi progutaju ili im glas posrne.

Jedna rečenica, jedna misao. Ako rečenici trebaju tri zareza da se drži na okupu, obično se može rastaviti na dvije. Isprobajte je naglas, a ako morate udahnuti prije točke, razdvojite je ondje.

Glasovi koji se sudaraju

Neke je riječi svima teško brzo izgovoriti: „specifično“, „statistički“, „osobito“, „krstarenje“. Druge su same po sebi lagane, a sudaraju se na spoju, gdje jedna riječ završava glasovima kojima sljedeća počinje, kao u „tri trgovca“, „s ceste stigli“ ili „sedmi smjer“.

Pronađite ih na probi da ne nađu one vas u kadru. Ako vas riječ spotakne dvaput, zamijenite je: „posebno“ za „specifično“, „u brojkama“ za „statistički“. Ako ništa ne odgovara, izgovorite tu riječ nekoliko puta polako unutar njezine rečenice, jer je i riječ prije nje dio problema.

Imena, brojke i novi pojmovi

Ime koje ste samo vidjeli napisano još nema zvuk u vašem sjećanju, pa ga gradite na licu mjesta, pred kamerom. Isto vrijedi za žargon koji svaki dan čitate, a nikad ne izgovarate, i za brojke, koje morate pretvoriti iz znamenki u riječi dok ih čitate.

Napišite ih onako kako ćete ih izgovoriti. Teško ime napišite kako zvuči i govorite ga naglas dok ne prestane djelovati novo. Napišite „tisuću dvjesto“ umjesto „1.200“ i „dvije tisuće dvadeset šesta“ umjesto „2026.“, a zaokružite gdje preciznost nije važna: „gotovo pola“ lakše je izgovoriti nego „47,6 posto“.

Oči vam pretrče naprijed ili izgube redak

Pri čitanju naglas vaše oči i vaš glas nisu na istom mjestu u tekstu. U istraživanju čitanja naglas autora Laubrocka i Kliegla oči su u prosjeku bile oko 10 do 16 slova ispred glasa, a što su bile dalje, to su se češće vraćale da ponovno pogledaju. Kad oči preskoče redak ili zapnu na teškoj riječi, glas ih sustigne i nema što reći, a taj se razmak čuje kao spoticanje.

Dajte očima manje posla. Koristite kratke retke, lomite ih gdje biste udahnuli i neka tekst bude dovoljno velik da cijela fraza stane u jedan pogled. Na papiru podvlačite karticu pod redak koji čitate. Na zaslonu držite redak koji čitate na istom mjestu, pa ga oči nikad ne traže.

Žurba

Ako ubrzate čim snimanje počne, oči imaju manje vremena da odu naprijed, a dah vam prije ponestane. Pri velikoj brzini mala greška nema prostora da se slegne prije nego stigne sljedeća riječ, a jedno spoticanje povlači sljedeće.

Čitajte sporije nego što se čini ispravnim, a zatim poslušajte snimku: čut ćete zvuči li doista sporo ili se samo tako činilo. Označite stanku nakon svake glavne točke. Ako se vaš teleprompter pomiče zadanom brzinom, postavite je niže nego mislite, jer je tekst koji vam bježi razlog za žurbu. Koliko brzo postaviti teleprompter donosi brojke.

Dah

Rečenica pročitana na posljednjem dahu stisne se na kraju, a napor izađe kao spoticanje na završnim riječima. Na točki možete udahnuti samo ako zraka dotad ima.

Označite udahe u scenariju prijelomom retka ili kosom crtom i udahnite prije nego što vam zatreba. Tijekom snimanja sjedite ili stojte uspravno.

Trema

Snimanje podiže ulog svake rečenice, a prvo spoticanje podiže ga još više. Počnete osluškivati sljedeću grešku umjesto onoga što govorite.

Pomažu dvije stvari. Prije početka odlučite da greška ne košta ništa: kamera i dalje snima, rečenicu kažete ponovno, a greška odlazi u montaži. I sjetite se da svoju tremu osjećate jače nego što je itko od gledatelja vidi. Psiholozi to nazivaju iluzijom prozirnosti, a u istraživanju iz 2003. govornici kojima je o tome rečeno prije govora svoje su govore ocijenili višom ocjenom, a isto su učinili i promatrači. Više o smirivanju treme nalazi se u vodiču kako razgovarati s kamerom.

Pogledi u bilješke

Svaki pogled dolje u bilješke i natrag znači ponovno traženje mjesta, u bilješkama i u rečenici, a često već govorite prije nego što ste ga našli.

Stavite riječi tamo gdje gledate. Ili tekst stoji uz objektiv, na teleprompteru ili na listu zalijepljenom tik ispod kamere, ili je odlomak takav da ga znate dovoljno dobro reći bez gledanja. Bilješke na stolu daju vam najgore od oba načina.

Vježbajte naglas

Tiho čitanje scenarija vrlo malo govori o tome kako će on proći pred kamerom. Vaš unutarnji glas nikad ne ostaje bez daha i nikad se ne spotakne na „statistički“.

Čitajte ga naglas glasnoćom kojom ćete snimati, stojeći ako ćete stajati. Označite svako mjesto na kojem zastanete, a zatim popravite tekst na tim oznakama umjesto da se mučite prolazeći kroz njih: rečenica na kojoj ste se dvaput spotaknuli na probi uhvatit će vas i u kadru. Ispravljenu verziju pročitajte naglas još jednom, a zatim snimite jednu probnu snimku telefonom koju već planirate obrisati. Slušanje pokazuje gdje tempo i dah idu krivo, što tiho čitanje nikad neće.

Online teleprompter radi u vašem pregledniku.

Kad naučiti odlomak napamet

Za većinu videa učenje cijelog scenarija napamet košta više nego što daje. Naučen od riječi do riječi, tekst obično zvuči odrecitirano, a rupa usred njega zaustavlja sve.

Naučite prvu rečenicu i zadnju. Prva daje ton i nosi najviše treme. Zadnja nema sljedećeg retka u koji bi se gledalo unaprijed, pa oči obično padnu dok još završavate. Kratki dijelovi bez brojki i imena, poput uvodne udice ili pozdrava na kraju, također se isplate. Sve što mora biti točno, brojke, nazive proizvoda, citate, sve pravno, čitajte.

Ako ipak učite odlomak, učite ga naglas i redoslijedom kojim ćete ga govoriti, rečenicu po rečenicu, dodajući sljedeću tek kad prethodne izlaze čisto. Naučite što svaka rečenica govori prije nego što naučite njezine točne riječi. Tko zna kamo rečenica ide, može je završiti čak i kad formulacija pobjegne.

Snimite upotrebljiv kadar bez ponovnog početka

Vraćanje na početak nakon svake greške iscrpljuje. Do desetog ponavljanja uvod je uglačan, a kraj se čita umorno.

Umjesto toga koristite dosnimavanje. Kad se spotaknete, nastavite snimati. Zastanite, udahnite, vratite se na početak rečenice ili na početak odlomka ako se rečenica oslanja na prethodnu i kažite je ponovno. Pljesnite jednom prije ponavljanja ako želite: pljesak se lako uoči u valnom obliku zvuka u programu za montažu i označi gdje rezati.

Dugačak scenarij snimajte u dijelovima. Podijelite ga na blokove od nekoliko rečenica koji sami imaju smisla i snimajte svaki blok dok ne dobijete jednu čistu verziju. Spojeve prikrijte rezom na bliži plan ili ih ostavite kao skokove u slici, koji su u videima s govornikom uobičajeni. Da dijelovi ostanu usklađeni, snimajte ih u jednoj sesiji, na istoj udaljenosti i uz isto svjetlo, a zadnji redak prethodnog bloka pročitajte naglas prije nego počnete sljedeći, da vam glas nastavi tamo gdje je stao.

Online teleprompter radi u vašem pregledniku.

Što može popraviti teleprompter koji čeka

Teleprompter stavlja riječi uz objektiv, čime se rješavaju pogledi u bilješke. Klasični donosi vlastiti problem. Pomiče se brzinom koju zadate prije kadra, pa kad se spotaknete i stanete, tekst ide dalje, a vi ga ili sustižete ili počinjete ispočetka.

Teleprompter koji prati vaš glas rješava dosnimavanje umjesto vas. U Wispimovu modu Glas scenarij se pomiče do riječi koje ste stvarno izgovorili i čeka kad zastanete. Ako se vratite i ponovno kažete raniju rečenicu, vraća se na nju, pa dosnimavanje ne traži ruke. Pauza, nastavak i povratak za jednu rečenicu postoje i kao glasovne naredbe na deset jezika, a hrvatski nije među njima. Na cijelom zaslonu dodir na bilo koju riječ nastavlja odande.

Kad snimate u aplikaciji Kamera na iPhoneu, scenarij može stajati iznad nje u lebdećem prozoru. Ništa unutar tog prozora ne reagira na dodir. Glasovne naredbe nisu na hrvatskom, pa se kadar ondje vodi glasom: ponovite rečenicu i scenarij se vraća na nju. Tipke za glasnoću označene su kao Eksperimentalno i ne rade unutar aplikacija za kameru. Da isprobate praćenje glasa bez ikakve instalacije, besplatni teleprompter u pregledniku koristi prepoznavanje govora samog preglednika.

Ono što ne može popraviti jest tekst. Rečenicu pisanu za oko jednako je teško izgovoriti sa zaslona koji vas prati kao s lista papira, a tako je i s imenom koje nikad niste čuli naglas. Dah, tempo i trema i dalje su vaši, a teleprompter ne pomaže kod mucanja. Najprije popravite scenarij, jer teleprompter prikazuje samo ono što ste napisali.

Pitanja

Hoće li se scenarij micati dok se spremam govoriti?

U Wispimu ostaje na mjestu. Svaki scenarij ima odbrojavanje od 0, 5, 10 ili 20 sekundi, uz 10 na novom scenariju, a tekst stoji mirno dok ono teče, u svakom modu i u lebdećem prozoru. U modovima Glas i Zvuk običan govor tijekom odbrojavanja ne pokreće kadar, pa zadnje „dobro, krećemo“ ostavlja scenarij gdje jest. Nakon odbrojavanja Glas i Zvuk čekaju da počnete govoriti.

Što ako ubrzam usred govora?

U modu Glas scenarij drži korak, jer prati riječi koje izgovarate, brže ili sporije. Zvuk se pomiče zadanom brzinom dok čuje vaš glas i staje kad vi stanete. Konstantno se pomiče jednom stalnom brzinom, pa najbolje odgovara ujednačenom čitaču.

Pokazuje li isticanje na kojoj sam riječi?

U modu Glas isticanje označava vaše mjesto, a Prednost određuje koliko ispred vašeg glasa ide: od 0 do 3 riječi, standardno 1, po scenariju. Isprobajte 0 i 2 i zadržite ono uz što oči čitaju bez traženja retka.

Isprobajte teleprompter u pregledniku

Nabavite Wispim za svoj iPhone

Usmjerite kameru na kôd da otvorite Wispim u trgovini App Store.

Nabavite Wispim za svoj iPad

Usmjerite kameru na kôd da otvorite Wispim u trgovini App Store.

Nabavite Wispim za svoj Android telefon

Usmjerite kameru na kôd da otvorite Wispim na Google Playu.